Nedavna studija Nacionalnog instituta za zdravlje Velike Britanije navodi da redoviti dentalni pregledi i adekvatna terapija značajno doprinose regulaciji dijabetesa tipa 2.

Parodontitis se opisuje kao upalno stanje parodonta koja razara potporna tkiva zuba; gingivu i alveolarnu kost što u konačnici može dovesti do gubitka zuba.

Svjetska zdravstvena organizacija dijabetes definira kao kroničnu bolest koja se javlja ili u situaciji kad gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kad organizam ne može učinkovito iskoristiti inzulin koji gušterača proizvede.

Inzulin je hormon koji regulira razinu šećera u krvi i upravo je povišena razina šećera u krvi posljedica nereguliranog dijabetesa.

Parodontitis i dijabetes su dvosmjerno međusobno povezani; općenito ljudi s dijabetesom imaju povećani rizik od nastanka parodontnih bolesti, a terapija istih često dovodi do regulacije razine glukoze u krvi.

Prema provedenom istraživanju, dijabetičari su u većem riziku od nastanka dentalnih problema; previše šećera u krvi može dovesti do previsoke razine šećera u slini što u konačnici može izazvati karijes, a osim toga, šećer može oštetiti krvne žile u gingivi, što pak može dovesti do stvaranja upale.

U istraživanju je sudjelovalo 264 ljudi; svi su imali i dijabetes i parodontitis.

Otprilike, polovica sudionika je u godinu dana, svaka 3 mjeseca prošla kontrolnu parodontnu terapiju, dok je druga polovica u godini dana , svaka 3 mjeseca prolazila intenzivnu inicijalnu terapiju, koja je puno kompleksnija.

Nakon 12 mjeseci, kod pacijenata kod kojih se provodila intenzivna parodontna terapija, značajno je bila smanjena razina šećera u krvi, što je dovelo do regulacije dijabetesa, kao i parodontitisa.